Pišu zakon da spasu decu

Roditelji i deca koji su branili pravo Krstana iz Kaća na samoodbranu otvorili stare teme. Mnogi daju podršku dečaku, među njima i roditelji Alekse iz Niša
PRIJATELJI i komšije petnaestogodišnjeg Krstana V. iz Kaća, koji se suprotstavio dvojici starijih reketaša, nisu mogli da zažmure pred surovom činjenicom, da je zbog toga što je branio goli život, osumnjičen za pokušaj ubistva. Ogorčeni i revoltirani, digli su glas, tražeći slobodu za dečaka.Peticija iz Kaća odneta u sud u Novom Sadu u petak je brojala 5.000 potpisa, u subotu preko 7.000, a na internet- forumima oglasilo se i staro i mlado.
- Stali smo uz dečaka, a samim tim i uz svu decu u ovoj zemlji - kategorična je Sandra Anušić, inicijator peticije za oslobađanje Krstana. - Dečak je izašao iz pritvora, ali se tu naša borba ne završava. Nastavljamo dalje i nećemo se zaustaviti dok se ne učini nešto da sva naša deca u školu idu bez straha.
Zahtevima sročenim u predlog „Pravo na samoodbranu“, potpisnici peticije, osim što traže da petnaestogodišnji učenik prvog razreda srednje škole bude oslobođen krivice, jer se branio, insistiraju da se dozvoli formiranje roditeljskih patrola, koje bi motrile na prostor u blizini škola i nadležne obaveštavale o incidentnim situacijama.
PRETNJE NASILNIKAMEĐU mnogobrojnim porukama podrške, na mejl adresi inicijatora peticije u Kaću, našlo se i nekoliko sa pretećim sadržajem.
- Zlonamerni su poručivali da Krstan neće izaći iz pritvora i da će stradati svi koji ga podržavaju - ističe Sandra Anušić.
- Poručujemo im da se ne bojimo!

- Takođe, tražimo da se u sve škole u Srbiji, jednom nedeljno uvede čas na kojem bi se govorilo o nasilju i zlostavljanju i da se nazove „Aleksin čas“, u znak sećanja na dečaka iz Niša koji je zbog maltretiranja u školi skočio u smrt - ističe naša sagovornica. - Ne odobravamo noževe i pištolje, ali se deci mora dati pravo da se brane od zlostavljača.
Roditelji tragično nastradalog dečaka Alekse Jankovića (14) iz Niša, za inicijativu iz Novog Sada o uvođenju „Aleksinog časa“ saznali su iz medija.
Majka Dragana i otac Bojan podržavaju ovaj predlog i izražavaju zahvalnost komšijama, prijateljima i drugovima iz škole K. V. koji su se, kako kažu, u svojoj muci setili i njihovog Alekse.
- To će biti jedan od načina da se ukaže na veliki problem zlostavljanja dece u Srbiji, a ova dva slučaja trebalo bi da budu opomena da se tako nešto više nikada ne desi - ističe Bojan Janković.

INICIJATIVE
SLOBODAN Jovanović iz Starih Ledinaca, otac osmogodišnje devojčice, brutalno ubijene pre dve godine, sročio je predlog antipedofilskog zakona, nazvan po devojčici, „Marijin zakon“. Predviđa se da svi silovatelji i pedofili nakon odslužene kazne budu pod nadzorom policije i da budu uvedeni u registar.
Branko Miladinović, otac Tamare Miladinović, jedne od žrtava u novosadskoj diskoteci „Kontrast“, uz podršku ostalih roditelja, napisao je predlog zakona nazvan „Tamarin zakon“. Predložena je odredba za povećanje bezbednosti.





Na potezu ministar Obradović
02/12/2012 19:06 | Niš | Žrtva zlostavljanja vršnjaka i neodgovornosti odraslih: Aleksa Janković

Viši prekršajni sud u Nišu potvrdio kaznu upravi škole zbog vršnjačkog nasilja nad Aleksom Jankovićem

Na potezu ministar Obradović

TRAGOM

AUTOR: Z. MILADINOVIĆ
Niš - Viši prekršajni sud u Nišu potvrdio je presudu Prekršajnog suda, kojom su izrečene maksimalne zakonske kazne niškoj Osnovnoj školi „Sreten Mladenović Mika“ i nekadašnjoj direktorki ove ustanove Suzani Popović Ickovski zato što nisu preduzeli mere za sprečavanje višemesečnog brutalnog vršnjačkog nasilja nad učenikom Aleksom Jankovićem (14), koji je posle toga izvršio samoubistvo, potvrđeno je Danasu.
Presudom Višeg suda, donetom prošle sedmice, odbijena je žalba škole i nekadašnje direktorke i potvrđena prvostepena presuda iz juna ove godine, kojom su škola i direktorka kažnjene sa 500.000, odnosno 50.000 dinara zbog kršenja Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i Zakona o prekršajima. Prema oceni suda, škola i bivša direktorka odgovorne su zbog „svesnih propusta, nereagovanja i neblagovremenog reagovanja na nasilje koje je Aleksa Janković trpeo u školi, nepreduzimanja mera da se to nasilje zaustavi, kao i propuštanja dužnog nadzora, iako su bili svesni da njihovim nečinjenjem može doći do teških posledica“.
- Time je presuda kojom su škola i bivša direktorka kažnjene maksimalnim kaznama bez ijedne olakšavajuće okolnosti postala pravosnažna. Sada očekujemo da ministar prosvete Žarko Obradović konačno održi reč datu pre tačno godinu dana, da će odmah nakon pravosnažne presude preduzeti sve mere protiv osuđenih. Zato javno pitamo: ministre, šta ćete preduzeti - kaže za Danas Aleksin otac Bojan Janković i dodaje da je njegova porodica do sada „šest puta kontaktirala Ministarstvo prosvete, ali nikada nije dobila konkretan odgovor“.
Porodica Janković traži da Ministarstvo prosvete i drugi nadležni organi izreknu odgovarajuće disciplinske i druge sankcije sadašnjoj direktorki škole Jasmini Stanković, kao i drugim nadležnim radnicima u ovoj ustanovi, koji su se više puta oglušili o preporuku Zaštitnika građana da pokrenu disciplinske postupke prema odgovornima u „slučaju Alekse Jankovića“. Jankovići traže i da zaposleni u školi koji su ignorisali ili čak podsticali nasilje nad Aleksom snose disciplinsku i svaku drugu odgovornost.
- Oni ne samo da nisu odgovarali nego su i napredovali. Bivša direktorka Popović Ickovski, koja je posle Aleksine smrti pod pritiskom javnosti bila prinuđena da podnese ostavku i ode iz škole, ponovo se vratila na nastavničko mesto. Avanzovala je, recimo, nastavnica biologije Milena Cvetković, koja je javno govorila da nasilnici „još treba da biju“ Aleksu i psihološkinja Slađana Golubović, koja je pred sudom rekla da bezbednosne kamere nisu zabeležile nasilje nad našim detetom, što je neistina, a i posle njegove smrti sugerisala da je on bio problem, a ne žrtva, mada je bio dobar đak i nikada nikog nije povredio - kaže Bojan Janković.
Aleksa Janković je 10. maja prošle godine skočio sa trećeg sprata zgrade u kojoj je živeo nakon što ga je sedmoro učenika duže od osam meseci fizički i verbalno zlostavljalo, što se završavalo i s nogom u gipsu, potresom mozga ili psihijatrijskom dijagnozom „postraumatski sindrom“. U presudama se posebno navodi šest slučajeva brutalnog fizičkog nasilja nad njim.
Odgovornost Školske uprave
- Tražimo i konkretnu odgovornost načelnika Školske uprave Niša Živomira Jovanovića, koji se pominje u prvostepenoj presudi kao čovek koji je dostavljanjem falsifikovanih dokumenata pokušao da „pomogne“ školi. Zahtevamo i odgovornost Dragana Geja, zamenika načelnika Školske uprave koji je, prema našim saznanjima, pretio prosvetnim inspektorkama koje su utvrdile krivicu škole i bivše direktorke, kao i Jasmine Gejo, prosvetne savetnice u Školskoj upravi - kažu Jankovići. Oni naglašavaju da ni u ovoj Upravi niko nije snosio odgovornost za ozbiljne propuste.


Malo pravde za Aleksu Jankovića

Slučaj niškog đaka koji je izvršio samoubistvo zbog vršnjačkog nasilja opomena za sve škole. Dečaka nisu zaštitili od fizičkog i verbalnog zlostavljanja vršnjaka
SUDSKE kazne zbog nesprečavanja brutalnog vršnjačkog nasilja nad učenikom Aleksom Jankovićem (14) iz Niša, kao i inicijativa iz Novog Sada da se u sve škole uvede “Aleksin čas”, na kojem bi se govorilo o maltretiranju, jedan su od načina da se ukaže na veliki problem zlostavljanja dece u Srbiji.
Nesrećni Aleksa je 10. maja prošle godine izvršio samoubistvo, skokom sa trećeg sprata zgrade u kojoj je živeo, posle više meseci fizičkog i verbalnog zlostavljanja koje je trpeo od sedmoro vršnjaka u niškoj Osnovnoj školi “Sreten Mladenović Mika”.
Iako je više puta imao i fizičke i psihičke posledice - potres mozga, nogu u gipsu, psihijatrijsku dijagnozu “posttraumatski sindrom”, škola ništa nije preduzela da spreči vršnjačko nasilje.
Tako je utvrdio Prekršajni sud u Nišu, koji je izrekao maksimalne zakonske kazne ovoj i nekadašnjoj direktorki Suzani Popović Ickovski, jer nisu preduzeli propisane mere za sprečavanje dugotrajnog i brutalnog vršnjačkog nasilja nad učenikom Aleksom Jankovićem.
SAZNANJAZAMENICA zaštitnika građana navodi da je oktobra 2010. do aprila 2011. Osnovna škola “Sreten Mladenović Mika” imala saznanja ili prijave na više slučajeva fizičkog i psihološkog nasilja nad Aleksom, ali i nad drugim učenicima.
Škola je, bez ijedne olakšavajuće okolnosti, kažnjena sa 500.000 dinara, a direktorka sa 50.000 dinara zato što su, kako je navedeno, prekršili Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i Zakon o prekršajima.
Prema navodima pravosnažne presude, škola i direktorka su “krivi su jer su u periodu od 20. oktobra 2010. do 10. maja 2011, propuštanjem dužnog nadzora, iako su bili svesni da njihovim nečinjenjem može nastupiti zabranjena posledica, ali su olako držali da neće nastupiti”.
Nisu blagovremeno preduzeli i odgovarajuće mere propisane pravilnikom o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru za nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje.
- I za ovo malo pravde smo se krvavo borili, a ni sami ne znamo odakle nam snage i strpljenja - kaže Aleksin otac Bojan Janković. - Sada očekujemo da ministar prosvete Žarko Obradović konačno održi reč datu prošle godine, da će odmah nakon pravosnažne presude da preduzme sve mere protiv osuđenih.
U međuvremenu, pred Višim sudom u Nišu završen je i krivični postupak protiv trojice maloletnika koji su Aleksu fizički i verbalno zlostavljali, pokrenut po prijavi Grupe za suzbijanje maloletničke delinkvencije niške policije.
DIREKTORKASUZANA Popović Ickovski prošlog novembra je podnela ostavku, a prethodno je javno tvrdila da je škola učinila sve što je bilo do nje, kao i da je Aleksa bio “problematičan” i da “nije samo sedeo i trpeo nasilje, već se i on tukao”.
Vođa” nasilnika dobio je pojačan vaspitni nadzor, šest meseci do dve godine, a dvojica dečaka po ukor suda. To su maksimalne zakonske kazne za njihov uzrast.
U međuvremenu, krajem marta ove godine, zamenica Zaštitnika građana Tamara Lukšić Orlandić je, povodom pritužbi roditelja nesrećnog Alekse, ustanovila da su i u radu Kliničkog centra Niš načinjeni propusti koji se ogledaju i u propuštanju zdravstvene ustanove da blagovremeno formira tim za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja.
U njenom izveštaju navodi da su roditelji Alekse uvereni da je odluka da izvrši samoubistvo bila rezultat trpljenja nasilja u školi tokom dužeg vremenskog perioda.
ŠKOLSKI ČAS U ZNAK SEĆANJA
INICIJATORI peticije za odbranu maloletnog K. V. iz Kaća i predlagači zakona “Pravo na samoodbranu”, ovih dana će registrovati organizaciju “Bezbednost dece”, u čije ime će biti predložen nacrt zakona, koji treba da doprinese većoj bezbednosti dece u našoj zemlji.
Sandra Anušić, inicijator peticije, kaže da je cilj ove organizacije oslobađanje od krivice petnaestogodišnjaka iz Kaća i adekvatno kažnjavanje dvojice starijih napadača, nastavak dečakovog bezbednog pohađanja škole, kao i utvrđivanje odgovornosti svih nadležnih u slučaju K. V.
Pored toga organizacija će tražiti izmene i dopunu Krivičnog zakona i svih ostalih akata kojima se regulišu krivična dela učinjena prema deca i pitanje samoodbrane. Takođe će se zalagati za uvođenje časa u svim školama na kojem bi se govorilo o nasilju i zlostavljanju i da se nazove “Aleksin čas” u znak sećanja na dečaka iz Niša. 
(Lj. P.)

Niš: Za smrt đaka kazna 550.000 dinara

Potvrđene maksimalne zakonske kazne OŠ “Sreten Mladenović Mika” i nekadašnjoj direktorki Suzani Popović Ickovski, zbog propuštanja dužnog nadzora u vršnjačkom nasilju nad učenikom Aleksom Jankovićem
 Aleksa Janković
Aleksa Janković
VIŠI prekršajni sud potvrdio je presudu Prekršajnog suda u Nišu, kojom su izrečene maksimalne zakonske kazne niškoj Osnovnoj školi “Sreten Mladenović Mika” i nekadašnjoj direktorki Suzani Popović Ickovski, zbog propuštanja dužnog nadzora u vršnjačkom nasilju nad učenikom Aleksom Jankovićem (14).
Posle višemesečnog šikaniranja od nekolicine vršnjaka, Aleksa je 10. maja prošle godine izvršio samoubistvo, skočivši sa trećeg sprata zgrade u kojoj je živeo.
Odbijena je žalba škole i direktorke i potvrđena prvostepena presuda, kojom je Prekršajni sud kaznio školu sa 500.000, a direktorku Popović Ickovski sa 50.000 dinara.
- Dužni nadzor propušten je u periodu od 20. oktobra 2010. do 10. maja 2011. godine, iako su u školi bili svesni da time mogu da nastupe zabranjene posledice ili su olako držali da one neće nastupiti - kaže Mišel Marković, portparol Prekršajnog suda u Nišu.
Škola je imala tim za zaštitu od nasilja, koji nije pravilno razvrstavao nasilje i nije preduzeo odgovarajuće mere. Postupak pred Prekršajnim sudom, u kome su postupali sudija Tanja Bajatović Savić i stručni saradnik Zoran Blagojević, vođen je po zahtevu Uprave za obrazovanje, kulturu i sport Skupštine grada Niša.

Roditelji: Aleksu nisu zaštitili

Posle prekršajnog kažnjavanja škole, roditelji najavljuju krivično gonjenje. Ispalo je da je on kriv što ga tuku, a ne oni koji su to tolerisali
Prvostepena presuda kojom je Prekršajni sud kaznio sa pola miliona dinara Osnovnu školu „Sreten Mladenović Mika“ i sa 50.000 dinara bivšu direktorku Suzanu Popović Ickovski, za roditelje Alekse Jankovića samo je dobijena bitka u borbi da se kazne svi koje smatraju odgovornim za smrt sina.
Učenik sedmog razreda skočio je 10. maja prošle godine sa terase stana u Mokranjčevoj ulici jer nije mogao da podnese višemesečno brutalno fizičko i psihičko iživljavanje vršnjaka. Škola i direktorka upravo su zbog nepreduzimanja mera da to spreče kažnjeni maksimalnim kaznama koje propisuje Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Ovakva kazna, koja čeka na potvrdu Višeg prekršajnog suda, prvi put je izrečena nekoj školi u Srbiji.
Roditelji Dragana i Bojan nemaju reči da opišu agoniju porodice pre i posle tragičnog događaja. Ne mogu da se pomire sa gubitkom deteta, a posebno ih boli što oni kojima su verovali nisu preduzeli ništa da zaštite Aleksu.
BIVŠA DIREKTORKASuzana Popović Ickovski nije više direktor škole ali je advokat Milena Janković koja zastupa nju i školu, podnela žalbu na presudu sudije Prekršajnog suda Tanje Bejatović. - Imala bih puno toga da kažem u vezi ovog slučaja ali ne mogu bez odobrenja svojih klijenata - kazala je Jankovićeva.
- Trebalo je da dete ispišem odmah kada je dobio prve batine, ali mislio sam da je to samo faza odrastanja. Verovao sam da se neće ponoviti i da će ga zaštititi razredna, direktorka, psiholog, školski policajac. Međutim, svi su omanuli i sada peru ruke od smrti jednog nevinog deteta koje nije umelo da se izbori sa problemima. Pravili su ga ludim da bi zaštitili sebe. Ne mogu da razumem toliku bezosećajnost u početku. Kasnije su stvari izmakle kontroli i gledali su samo kako da se operu od svega - kaže otac Bojan Janković i navodi da se nisu birala sredstva za taj „cilj“. - Bio je odličan učenik, barem dok nisu počela iživljavanja. Krio je od nas sve dok je mogao da sakrije, posledice batina. Kada smo reagovali naišli smo na zid u školi. Ispalo je da je on kriv što ga tuku, a ne oni koji ga krive.
Zbog nanošenja telesnih povreda trojicu maloletnika i Aleksinih školskih drugova je Viši sud u Nišu je već osudio kaznama pojačanog nadzora i sudskim ukorom, maksimum koji je predviđen za decu do 14 godina.
- Podnećemo i krivične prijave protiv svih nadležnih koji nisu zaštitili Aleksu i onih koji su pokušali da prikriju činjenice o ovoj tragediji. Više ne verujem prosvetnim radnicima iako sam i sama vaspitačica. Mnogi su se surovo poneli prema mom detetu. Možda i ne bi sve uzelo toliko maha da nakon prvih batina jedna od nastavnica nije pred svom decom prokomentarisala: „Čujem da su te tukli...., ako su“ - priča majka Dragana koja pokušava da zaštiti od svega mlađu ćerku Petru, a na putu je i beba.

URUČENE NAGRADE UNICEF-a ZA NAJBOLJE MEDIJSKO IZVEŠTAVANJE

print
Objavljeno: 20.11.2012.
URUČENE NAGRADE UNICEF-a ZA NAJBOLJE MEDIJSKO IZVEŠTAVANJE
Priznanje za profesionalne i etične  izveštaje o nasilju nad i među decom dodeljeno novinarkama Radio  Zrenjanin,  TV Pirot i dnevnog lista Press
Beograd, 20. novembar – UNICEF je i ove godine na Svetski dan deteta i godišnjicu Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta, dodelio godišnja priznanja predstavnicima štampanih i elektronskih medija za profesionalno i etično izveštavanje o deci i dečijim pravima. Nagrada se dodeljuje  od 2004. godine.
Tematska kategorija konkursa ove godine bila je nasilje nad i među decom, sa fokusom na nasilje u školi. 
Stručni žiri, koji su činili ugledni novinari Olja Bećković, Branka Otašević, Zoran Panović, profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski i savetnica za odnose sa javnošću UNICEF-a Jadranka Milanović, doneo je  odluku da nagrade  pripadnu  Ani Mitić, novinarki  za tekst “Nijedno dete više ne sme da nastrada zbog nasilja u školi” objavljen u listu Press; novinarki Dragici Pavlov Krstić za televizijski prilog o vršnjačkom nasilju u emisiji “Sa Vanjom i Vladom” emitovanom na Televiziji Pirot;  i Svetlani Toškov, novinarki Radio Zrenjanina, za emisiju “Nasilje u školama – poput borbe vukova”.
Nagrada za najprofesionalnije izveštavanje sadrži specijalno UNICEF priznanje - plaketu i medalju, a kompanija Telenor, dugogodišnji korporativni partner UNICEF-a u Srbiji, za svakog dobitnika je  obezbedila po Telenor Touch Pad tablet i  karticu sa neograničenim internetom na godinu dana. Nagrade su uručile Judita Rajhenberg, direktorka UNICEF-a u Srbiji, i Marija Vujanić, menadžer za komunikacije kompanijeTelenor.
Iz  obrazloženja žirija:
Tekst autorke Ane Mitić podseća na godišnjicu smrti dečaka Alekse Jankovića koji se ubio zbog šikaniranja u školi. Pisan je s jakim emocionalnim nabojem, ali bez senzacionalizma. Glavni cilj mu je da se pošalje jasna društvena poruka izražena i u naslovu koji glasi: "Nijedno dete više ne sme da nastrada zbog nasilja u školi".
Prilog autorke Dragice Pavlov Krstić, emitovan u emisiji „Sa Vanjom i Vladom“ na televiziji Pirot,  poseduje kreativan, inteligentan i duhovit pristup ozbiljnoj i teškoj temi. Opredeljenjem da  se o nasilju uopšte, posebno o međuvršnjačkom, govori vedro, delimično kroz igru,  autorka je postigla neuobičajen ali snažan efekat.
Prilog autorke Svetlane Toškov “Nasilje u školama – poput  borbe vukova” predstavlja inovativan odnos prema delikatnoj temi i na neuobičajen način uvodi slušaoce u problematiku. Ovaj novinarski rad u prvi plan stavlja pitanje da li svi akteri koji rade sa decom ili brinu o njima: škola, nastavnici, roditelji, uvek znaju šta se sa decom i šta se među mladima zbiva i šta su pravi uzroci njihove povremene agresivnosti.
Nagrađeni radovi su razmatrani na osnovu kriterijuma promovisanja dečijih prava i opštih profesionalnih  novinarskih kriterijuma izveštavanja, uključujući kvalitet izveštavanja, etičnost, javnu korist, kao i da li se materijal može smatrati inicijatorom pozitivnih promena u društvu i promena društvenih normi.  
Ukoliko želite da saznate više o događaju - MEDIJI TREBA OPREZNIJE DA IZVEŠTAVAJU O NASILJU NAD DECOM

Школа крива за смрт ђака Алексе Јанковића

Прекршајни суд изрекао казне ОШ „Сретен Младеновић Мика“ и директорки школе због низа пропуста у раду које су довеле до незапамћеног вршњачког насиља и самоубиства дечака од 14 година
Нишка школа „Сретен Младеновић Мика”
Ниш – Зато што нису предузели неопходне мере да се спречи вишемесечно и брутално вршњачко насиље над учеником Алексом Јанковићем (14), који је после тешке и дуготрајне психичке и физичке тортуре извршио самоубиство, изречене су максималне казне предвиђене законом Основној школи „Сретен Младеновић Мика“ у Нишу и директорки ове образовне установе. Судија Прекршајног суда у Нишу Тања Бејатовић Савић школу је казнила са 500.000, а сада већ бившу директорку Сузану Поповић Ицковски (прешла је у другу школу) са 50.000 динара.
У образложењу судске одлуке наведено је да су просветна установа и у то време директорка школе кажњени јер су прекршили одредбе Закона о основама система образовања и васпитања и Закон о прекршајима. Посебно се у образложењу наглашава да школа и директорка „сносе кривицу зато што у периоду од 20. новембра 2010. до 10. маја 2011. године нису уопште или благовремено предузели било какве или одговарајуће мере прописане Правилником о протоколу поступања у образовним установама у случају насиља, занемаривања или злостављања“.
Суд је током разматрања пријаве коју су поднели родитељи несрећног дечака утврдио да је током осам месеци, од средине јесени, током зиме и у првој половини пролећа, колико је трајало малтретирање и злостављање Алексе Јанковића, било најмање шест тешких случајева насиља над овим четрнаестогодишњаком. Тешке облике вршњачког насиља извршило је шест малолетних дечака и једна девојчица, наводи се у пресуди суда.
Пре трагичног догађаја какав у Србији није забележен мало је ко веровао Алекси Јанковићу, ученику седмог разреда Основне школе „Сретен Младеновић Мика“ у Нишу, да је под тешком психичком и физичком тортуром. Нико га није заштитио од неколицине ђака из школе који су прогањали, непрестано малтретирали и тукли где год су га видели или срели. Поверио се дечак родитељима, жалио наставницима и директорки, али... Све је било узалуд.
Сам Алекса Јанковић више пута је тражио помоћ у школи и од школског полицајца. Исто су чинили у његови мајка и отац. Када више није могао да издржи мучење, када су брутална психичка и физичка тортура почели све чешће да се понављају, утучени малишан Алекса одлучио се на очајнички корак. Само неколико сати после тешких батина које је добио од вршњака на путу од школе до куће, 12. маја прошле године, извршио је самоубиство.
Скочио је кроз прозор стана у којем је живео.
Нешто више од годину дана после његове трагичне смрти правда је делимично задовољена. Кажњени су школа и директорка за пропусте. Сазнаје се и да је МУП Србије спровео поступак и дисциплински казнио и школског полицајца и још неколицину припадника из станице „Црвени крст“ нишке Полицијске управе.
Преостало је да Министарство просвете, које је обећало да ће реаговати одмах пошто поступак пред судом буде завршен, предузети мере и против свих осталих у овој нишкој школи који су затајили „у процесу образовања, васпитања и поступања“. Јер, школа је и у време док је Алекса похађао наставу и преживљавао мучење имала, а и сада има, све органе и појединце задужене за реализацију система образовања и васпитања – школски одбор, руководство, психологе, педагоге и наставнике који су се у „случају Алексе Јанковића“ огрешили и о дечака и његову породицу, и о Правилник који предвиђа спречавање насиља, занемаривања и злостављања.
Њихова одговорност за огромне пропусте постоји и не сме се заташкавати.
Тома Тодоровић
објављено: 23.07.2012.

Maloletnička delinkvencija: Ulaznica za mafijaški život


Maloletnička delinkvencija: Ulaznica za mafijaški život

„Novosti“ istražuju - dramatičan porast maloletničke delinkvencije u Srbiji. Pored krađa i razbojništva, u porastu i sve vrste nasilja, čak i ubistava, koja su počinila deca i tinejdžeri
 Kriminal među mladima ogledalo je društvene i ekonomske krize<br/> koja ih vodi u delikvenciju
Kriminal među mladima ogledalo je društvene i ekonomske krize
koja ih vodi u delikvenciju
Kada je požarevačka policija uhapsila četvoročlanu grupu kradljivaca, među njima je bilo i jedno sedmogodišnje dete. U lopovskoj bandi koju je predvodio Dule Kobac iz Starog Kostolca, bila su tri maloletnika - D. S. (15), D. R. (12) i B. M. (7), svi iz Požarevca. Osumnjičeni su da su iz kruga požarevačke Opšte bolnice ukrali metalni poklopac sa šahte, metalne rešetke sa slivnika i elektromotor. Stvari su prodali otpadu, a javnom komunalnom preduzeću Vodovod i kanalizacija u Požarevcu napravili su štetu od 160.000 dinara.
- Ovo je samo jedno krivično delo protiv imovine, od ukupno 2.198 koliko ih je prijavljeno prošle godine, koje su počinili maloletnici. Statistika pokazuje da je u Srbiji došlo do eksplozije kriminala među mladim ljudima, jer je broj njihovih krivičnih dela u prošloj godini u velikom porastu - procenjuje beogradski kriminolog Dušan Davidović, iz Centra za prevenciju kriminaliteta.

Vršnjačko nasilje u školi



Autor:  Ana  Milenković, psiholog   vršnjačko-nasilje-u-školi

Definicija nasilja

Svaki čovek u detinjstvu iskusi neki vid nasilja; bilo da je u ulozi vršioca nasilja, onaj koji trpi ili je jednostavno svedok nasilja nad nekim drugim. Nasilje predstavlja svaki oblik ponašanja koje ima za cilj namerno povređivanje ili nanošenje bola, bilo psihičkog ili fizičkog. Za razliku od nasilnog, agresivno ponašanje je jednokratno, može biti samo nekontrolisana reakcija ili odbrana. Nasilno ponašanje ima obično isti ili sličan sadržaj, traje duži vremenski period i nasilnik ima moć nad žrtvom.

Nasilje se pojavljuje u različitim oblicima. Verbalno nasilje je svaki vid ismevanja, nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, vređanje, dobacivanje. Nije neophodno naglašavati koliko deca, bez obzira na uzrast, mogu biti inventivna u ovakvim ''kreativnim'' oblicima verbalnog izražavanja. Fizičko nasilje podrazumeva udaranje, guranje, otimanje i uništavanje stvari. Ranijih godina je uglavnom bilo karakteristično za dečake, ali se, nažalost, sve češće javlja i kod devojčica. Čini se da je tranzicija odnela barbike.

Deca koja su izolovana iz društva, ignorisana od strane drugova, trpe ogovaranje i o njima se izmišljaju razne priče koje obično nemaju lep i istinit sadržaj, jesu žrtve socijalnog nasilja. Psihičko nasilje podrazumeva preteće poglede, grimase, neželjene komentare, iznuđivanje novca, ucenjivanje.

Seksualno nasilje je neželjeno dodirivanje na neželjeni način i neželjene delove tela, iznuđivanje seksualnih usluga, prinuda na seksualni čin. Pošast interneta jeste i zloupotreba fotografija i video snimaka dece.

Dete koje trpi nasilje

Postoje izvesne osobine koje karakterišu svaku od navedenih grupa. Potencijalna žrtva nasilja jeste dete koje je submisivno, defanzivno, introvert sa niskim samopoštovnajem. Ovakvo dete će i na najbezazlenije opaske reagovati plačem, povlačenjem, izolovanjem od društva. Plašljivo, tiho i povučeno dete omiljena je meta onih koji vole da svoju snagu demonstriraju nad drugima, bilo fizičku ili psihičku.

Nepotrebno je naglašavati da bi roditelji morali da imaju uvid u ponašanje i raspoloženje svoje dece. Ukoliko ste primetili da je vaše dete povučenije nego inače, slabo jede, razdražljivo je,  loše spava i budi se vrišteći ili mokreći u krevet, krajnje je vreme da porazgovarate šta se dešava sa njim. Jako trzanje na iznenadne zvuke, menjanje maršute odlaska ili vraćanja iz škole, kašnjenje u školu, modrice po telu mogu takođe biti pokazatelji da se nad vašim detetom vrši neki oblik nasilja. Stalne glavobolje, bolovi u stomaku, ukoliko nisu izgovori za pismene vežbe, mogu biti alarmanti signali. Nestanak ličnih stvari i veći zahtevi za džeparac mogu značiti iznuđivanje novca. Naravno, ako isključite mogućnost da je vaš pubertetlija počeo da puši ili konzumira neku psihoaktivnu supstancu.

Prvi korak ka rešavanju nasilja jeste otvoren razgovor sa detetom. Pokušajte da doznate od kada se nasilje događa, kako, gde, ko su akteri. Pokažite detetu da se saosećate sa njim i da ćete dati sve od sebe da zaustavite tekuću neprijatnu situaciju. Ali nemojte obećavati da će sve i odmah biti u redu. Probajte zajedno da nađete rešenje. Dogovorite se o predstojećim koracima rešavanja problema. Imajte na umu da roditelji koje ne prijave nasilje ne mogu ga ni zaustaviti. Ovo naravno ne podrazumeva da se vi lično svetite nasilniku ili nekome njemu bliskom. Mnoga deca će prestati sa nasiljem ukoliko njihovi roditelji saznaju čime se deca bave u slobodno vreme.

Nažalost, roditelji dece koja vrše nasilje ne žele uvek da pogledaju istini u oči. Brane se uglavnom neistinitim argumentima kako zaposleni u školi mrze njihovo dete, kako su oni bili još gori u tim godinama, ili kako oni jednostavno ne pronalaze način da kontrolišu sopstveno dete. Važno je da razgovor sa takvim roditeljem obavite u prisustvu odeljenjskog starešine ili stručne službe, odnosno psihologa i/ili pedagoga škole. Ukoliko se nasilje i dalje nastavi, ponovo kontaktirajte zaposlene u školi. Postoje tačno propisane zakonske procedure koje se u takvim okolnostima preduzimaju (Opšti protokol za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja). Takođe, neke škole imaju oformljene timove zadužene za bezbednost u školi i rešavanje problema vezanih za nasilje. Raspitajte koje su osobe članovi ovog tima i obratite se njima za pomoć. Budite uporni i istrajni i stalno razgovarajte sa detetom da li se nasilje zaustavilo.

Deca koja vrše nasilje

Zašto deca uopšte vrše nasilje? Motivi mogu biti zaista raznoliki. Neka deca, naročito mlađeg uzrasta, nemaju adekvatan uvid u sopstveno ponašanje. Tako za njih nema određenu težinu rečenica koja podrazumeva ismevanje drugog deteta zbog fizičkih ili materijalnih nedostataka. Starija braća ili sestre, odrasli ljudi kojima se dive ili jednostavno likovi iz akcionih filmova mogu i te kako biti modeli za imitaciju i kreiranje sopstvenog imidža. Koliko roditelja zaista poštuje ograničenje uzrasta koje stoji u uglu svakog filma na domaćim televizijskim programima?

Komunikacija sa vršnjacima je veština koja se uči, tako da je moguće da je deca ne usvoje na adekvatan način. U tom slučaju, ''ko tebe kamenom, ti njega sa dva''  može biti jedini naučeni model komunikacije. U detinjstvu je pripadnost grupi od izuzetne važnosti. Ali ako ste u grupi, onda se morate i ponašati kao njeni članovi. To bi značilo da se pojedina deca i ne bi izolovano tako ponašala ukoliko ih drugovi ne bi nagovarali na nasilje.

Deca koje prolaze kroz neki težak period u životu, gubitak ili razvod roditelja, selidba ili nešto slično, mogu svoje nezadovoljstvo pokazati i kroz agresiju nad drugom decom. Roditelji ili staratelji bi u tom slučaju morali više pažnje posvećivati detetu koje je nespremno za novonastalu situaciju i potražiti pomoć stručnih lica.
Nasilje će vršiti i dete koje je i samo žrtva porodičnog nasilja ili se u porodici toleriše ovakav vid ponašanja. Roditelji koji su bez saosećanja i topline, ili previše popustljivi i ne postavljaju granice u ponašanju, odgovorni su za naslino ponašanje dece. Takođe, stereotipni način mišljenja, sistem vrednosti i mentalitet utiču na razvoj ličnosti svakog od nas, moguće i negativno.
  
Gotovo svakom roditelju je neprijatno kada ga pozovu iz škole i saopšte da njegovo dete vrši neki oblik nasilja nad drugim detetom. Ono što je jako bitno u ovakvoj situaciji je da ne zatvarate oči pred istinom i da ozbiljno shvatite problem i pristupite njegovom rešavanju.

Prvi korak je, pogađate, razgovor sa detetom. Jasno mu stavite do znanja da ne tolerišete nasilje. Nemojte na njegovo nasilje odgovarati batinama ili bilo kojim vidom nasilja. Uskraćivanje nečega što dete voli je mnogo efikasniji metod kažnjavanja. Zatim mu pomozite da stekne uvid u svoje ponašanje i posledice onoga što je činilo. Pitajte ga na koji je način mogao drugačije da reaguje. Razvijajte empatiju kod njega pitajući ga šta misli kako se to drugo dete osećalo dok je ismevano, tučeno ili iznuđivano. Naučite ga da se izvini i popravi greške. Pohvale i nagrade su neizostavni deo vaspitanja. Pohvalite ga za željeno ponašanje. Pitajte ga kako se ono tada osećalo. Budite u toku i pratite šta vaše dete radi. Naučite ga da stiče i održava prijateljstva. Sarađujte sa školom i ne stidite se da potražite stručnu pomoć!

Dete koje je svedok nasilja u školi

U razgovoru sa detetom saznajete da li ovo je visak se u njegovoj školi vrši nasilje. Postoje mnogobrojni svedoci nasilja, ali se niko ne usuđuje da ga prijavi. Važno je da objasnite detetu razliku između tužakanja i prijavljivanja nasilja. Razlika je u krajnjem cilju prijave. Jedan od razloga prijave odraslim licima može biti i strah da onaj koji prijavljuje i sam ne postane žrtva istog nasilnika. U tom slučaju ste vi dužni kao roditelj da sakupite detaljne informacije o aktu nasilja i prijavite ih odeljenjskom starešini ili stručnim saradnicima u školi.

I za kraj, setite se da ste vi kao roditelj prvi model ponašanja koji dete usvaja. Stoga naučite da kontrolišete sopstveni bes i ljutnju. Razgovarajte sa decom o emocijama. Ali ih i pokazujte! Naučite da uvidite sopstvene greške i da pred detetom izgovorite magičnu reč ''izvini''. Ne ismevajte i ne ponižavajte dete. Zajedno komentarišite filmove i knjige. Nađite zajedničke aktivnosti, bilo da su to društvene igre ili izleti koji će vam omogućiti da se međusobno dobro upoznate i izgradite poverenje. Naučite dete da se u životu i gubi i dobija. Postavljajte pitanja koja će detetu pomoći da samostalno dođe do rešenja, umesto da mu vi ponudite gotova. I ne zaboravite da svaki put zaglite dete kada se vratite kući jer ljubavlju sve počinje.

Vršnjačko nasilje: Mladi i bezdušni


NoviMagazin.rs, 05.07.2012.

Vršnjačko nasilje: Mladi i bezdušni
Samo u 2011. godini u Srbiji je zbog počinjenih krivičnih ili prekršajnih dela, nasilničkog ponašanja ili remećenja javnog reda, evidentirano preko 15.000 maloletnih prekršilaca.
Podaci su podjednako rečiti i surovi: od 2005. do 2012. godine broj krivičnih dela koja su počinili mlađi od 18 godina porastao je više od pet puta, a posebno poražavajuće saznanje je da su nasilnici svake godine sve mlađi i agresivniji. Ujedno, istraživanja su pokazala da su sve učestalija vršnjačka nasilja u školama, a da u njima prednjače učenici završnih razreda osnovnih škola.

"Važno je biti moćan"-poreklo nasilja u današnjoj omladini


Razgovor sa primarijusom Vojislavom Ćurčićem, psihijatrom i psihoanalitičarem
VAŽNO JE BITI MOĆAN!
Slavica Lazić

.
Domaća javnost je zapanjena načinom na koji se vršnjaci međusobno obračunavaju. Koji su razlozi za brutalno vršnjačko nasilje, u kome ravnopravno učestvuju i devojke i mladići?
– Odgovore treba tražiti u fenomenu porasta nasilja među mladima, koji su u našoj sredini poslednjih godina sve nasilniji i sve brutalniji u ispoljavanju svoje agresije. To nije neočekivan fenomen. Mi koji se bavimo mladima smo još devedesetih godina upozoravali da će generacija koja se rađa na izvestan način imati veće teškoće ili će biti vrlo problematična. Oni su danas mladi ljudi, čiji je život protekao u ne baš najpovoljnijim i najboljim okolnostima.